uskršnja misa

ponedjeljak , 20.04.2009.


Image Hosted by ImageShack.us


evo da metnem i jednu sliku s uskršnje mise koja je bila dobro posićena, a naš vridni pra jakov je poveden duvom svetim održa lipu pridiku potroskom plemenitom puku, te na koncu mise i oštro opovrga zlonamirne novinske napise koji su se dotakli njegove malešnosti.
osobno sam uviren u njegovu nedužnost, a da je i štagod kriv oprostijo bi mu jer je čestit čovik i dobar pratar.
onima šta take stvari pišu mogu samo reć da na njijove tiskovine neću ni lipe potrošit dokle ne počmu pisat nako kako bog zapovida.

mojin potročanin i svin ljudin dobre volje želin...

ponedjeljak , 13.04.2009.


Image Hosted by ImageShack.us
slikano na velku subotu odma iza mise da bi se vidili novi vitraji šta ji je naša crikva dobila... - sliku načinijo: moja malešnost, a obradijo: votoante

osrca vala onin šta su se prije mene oglasili i čestitali!


zeru bi upočinijo...

utorak , 24.02.2009.

dragi moji čitotelji, moran vas izvistit da na vome blogu u korizmenome vrimenu neće bit ništa nova, ali čin se grobni kamen odvali i gospodin naš iz mrtvizi uskrsne,
akobogda, i ovi će blog krenit naprid.


Image Hosted by ImageShack.us
vako se je isus molijo svome ocu u gecemanskome vrtlu



dotle, ako van je milo, pospite se pepelon po glavi i u miru vrtla gecemanskog s očenašin u šakon, iščekujte radost uskrsa koji je isus i nami u zemane obeća.
isusovi apostoli su u one dane, kako piše sveto pismo, čudo puta znali molit sa mnogin pobožnin ženon i nisu se toga sramili, i zato ne znan šta bi se koji od nas ima toga sramit. koda je vira samo za žene izmišljena?!
zato bi tijo potaknit svako božije muško čeljade da se maši očenaša i nako od srca sa svojon ženon ,materon, sestron ili diteton...izmoli podikoje otajstvo i primakne svoje srce božijemu ka šta ozebli čovik ruku k vatri primiče da se zeru ugrije....
a vatra božija je vična i neugasiva...

bog vas sve blagoslovijo i gospa sinjska čuvala, a moje drage potročane još i njijovi zaštitnici sveti pilip i jakov, pa i sveti paško!


| |
ovo je korizmena pisma puče moj koju van priporučan poslušat




pe-se:
posebni blagoslov božji zazivan na tebe, bukara moj čestiti, i na tebe međugorsko "gospino čeljade", ka i na vaše vamilije!
do čitanja!

...al vrcnut će iskra!

četvrtak , 19.02.2009.

nije samo bruno bušić bijo zloguki prorok za svoj narod, vego je i velki tin ujović slično proreka o svome rodu, ali sotin da je on tomen narodu pridvidijo i konačno izbavljenje iz teški kušnji u koje je svojon krivnjon bijo zapa.
tako pisnik, pripun vire, nade i ljubavi za njeg, vako zbori:


...Al vrcnuti će iskra iz vašeg kremena!
Ja vjerujem, ja znam! Ta zar da uzaludu
sve žrtve vam i mučeništva budu?


ove riči, u boga se uzdan, obistinit će se posvema i dokraja, jer je ovi narod unatoč mnogomu lutanju, zaslužijo bolju sutrašnjicu nego li mnogi u njegovu okruženju, pa i šire.
ovi narod će izać iz magle koja ga okružuje ka šta je izaša iz dima crljenoga šta ga je kroz desetlića okruživa.
uvik se je našlo časni sinova rvacki koji su mu stali na čelo i izveli ga na sunčane proplanke slobode i samosvojnosti.
tako će, pure mi i kiselne, bit i ovoga puta!

mislite li vi drugovačije?!



Image Hosted by ImageShack.us



Hrvatskim mučenicima


O gdje je plod od vašeg slavnog sjemena,
i da li kojim rodom krvca vaša rodi!
Jer roblje još smo, snjiuć samo o slobodi,
dok smrt je blizu gluha našeg plemena!

A kukavan je Hrvat novog vremena,
te pušta da ga stranac k stalnoj smrti vodi.
Ne opiruć se klanju - krotko janje - hodi
i ne zna zbacit groznog ropstva bremena.

Al vrcnuti će iskra iz vašeg kremena!
Ja vjerujem, ja znam! Ta zar da uzaludu
sve žrtve vam i mučeništva budu?


Da, roditi će rod od slavnog sjemena!
A ako neće, sam ću zazvat pakla vatre
da spale sve, i grom da ropski narod satre!


Tin Ujević



...od bukare

votoante (papageno) među najboljizin

nedjelja , 15.02.2009.


Image Hosted by ImageShack.us

votoante:nepoznati gost



ej! evo sam nikidan, zadnji dan izložbe iša vidit kako mi slike vise i zateka Antu Tomića kako razgleda...
inače, to je KLUPSKA IZLOŽBA FOTOGRAFIJA fotokluba SPLIT na koju je pristiglo 744 rada od 96 autora a od njih izabrano 100 fotki od 50 autora. moje dvi koje gleda ante tomić su "nepoznatigost" i "karavana".
među ostalima sudjelovali su; stipe božić, duje klarić, paun paunović,ante verotti, božo vukičević...
pozdraf svima!



Image Hosted by ImageShack.us

votante:karavana



....tako je glasijo meil šta mi ga je votoante, u privodu na rvacki - moj brat, jutros posla. znan da je posla nike slije na tu izložbu u split, a sad bome vidin i da osin šta su ušle u najuži krug još i jako primićene.
nema potribe spominjat da me toja činjonica posve veseli. posebice mi je drago šta su mu glavni mutivi iz našoga potravlja di se je ante i štacijonira.
da ne duljin, evo slije di ga pomenuti tomić okon begenaje...


Image Hosted by ImageShack.us

votoante: tomić gleda slije



da ne zaboravin i to kazat: votoante je službeni votograf od ovoga bloga, pa ko čujo ko nečujo...


živijo nan, ajduče!

petak , 13.02.2009.

Image Hosted by ImageShack.us


četri miseca je mlađi od moje babe. danas mu je rođendan. devedest i osmi.
ime mu je ajduk i živi vikovično. to svi znaju.

ko navija za ajduka i voli bilu boju i pismu dalmatinac san, toji je ajdukovac.
i ja san ajdukovac i svi moji, bližnji i daljnji....osin moga pilipa.
on više voli malko plavije boje, pa zna reć da je dinamovac. ima i njijovu članjsku iskaznicu.
ovi moj mlađi i ja imamo ajdukove iskaznice.
u nedilju je derbi na poljudu, pa nako mislin: kako god završilo niko će od nas bit zadovoljan. ili pilip ili nas dva.
ako ajduk izgubi, oni moji purgeri na poslu će mi krv popit....
ali ako dobije......ja san slamku već pripremijo...


Image Hosted by ImageShack.us
spliski studenti šta su u pivnici u pragu osnovali ajduka devestojedaneste

guslarovi versi

srijeda , 11.02.2009.

ovu pismu dolika šta se pružila ka divenica napisa je u zla vrimena potroski guslar marko kunac - maćonin.
ova pisma nije o blaženom stepincu vego o onome šta je crikvu u rvata tijo od pape izolirat pa je poslin razmontirat.
more bit da nije popularno vraćat se u povist kako to često čine naši odabrani mužovi u saboru. ali pošto to i nije nika pridaleka prošlost i još ima živi svidoka iz tog vrimena, a mnoga počinjena zlodila nikad nisu dovoljno u javnosti niti pravno osuđena niti kažnjeni krivci, unda nije naodmet prisitit se toji vrimena iz usta našoga guslara marka.



vako marko pismu konta dok mu gusle na kolinin cvile:


Nitko ne zna kol'ko je Hrvata
Ubijeno poslije Drugog rata;
Na Križ putni mnogi odvedeni,
A ostali u jame bačeni!
Te zločine opivat se ne da
Ni onome 'ko je sve to gleda.
Prošlo j', evo, šezdeset godina,
Sad je vrime da se zna istina!
Zato pivan isprid ovog svita:
Jugoslav'ji dva su bila Tita:
Jedan Hrvat jest po kalendaru –
Pogin'o je na gradu Drvaru
Četrdeset četvrte godine
Od tromblonske ispaljenje mine.
Kada se je u žensko obuka,
Iznad njega naletila štuka.
Da je Tito Hrvat pravi bio,
Hrvatski bi bolje govorio!
Imao je točno šesnest žena
Razne vire i raznog imena;
Strojobravar bio je po struci,
Bez dva prsta na lijevoj ruci;
Dovode nam ruskoga maršala
Sa daleke planine Urala.
Rat završi, svaka majka želi
Svoga sina ona vidit želi.
Jedno veče, to j' bilo po mraku,
Uputi se i uz pratnju raku.
Kad je stara ugledala njega,
Poče stara i suze da lije
Govoreći: „To moj Joža nije!
Moj je Joža bravar vam po struci,
Bez dva prsta na lijevoj ruci!"
Za nju više nikad čulo nije
Na području Jugos(e)lavije.
Da je Hrvat Tito pravi bio,
Ne bi pokolj takav dozvolio
Na Bleiburgu četrdeset pete
Kad su srpske krvoločne čete
Tad poklale pola milijona,
Sve Hrvata bez crkveni' zvona!
Eto, s ovin, pobratime mijo,
Ja san dio pisme završio!

copyright Marko Kunac, 2004.



fala, bukara!

jedna betevi mala počast našom velikom blaženiku

utorak , 10.02.2009.

u našoj povisti bilo je čudo sveti ljudi kojizi se valja sićat i njijovu se zagovoru uticat. ali blaženi alojzije će na poseban način ostat živit u srcu rvackog katoličkog čovika.
isto ka šta je naš junak marko neustrašivo juriša na vidljivog dušmana i moć mu lomijo, tako je i blaženik koga danas slavimo, juriša na nevidljivu dušmansku artiljeriju koja se onomad sručila na crikvu u rvata sa ciljon da je odvoji od petrove stolice, a stime i od sebe same.
koja bi nas propast samo snašla da naš blaženik nije bijo izabranik božji da tute u svetoj zemlji rvackoj "vragu silu svu slomi" i svoje stado rvacko od čopora vučjeg sačuva.
kolike bi ovce bile izgubljene da je nečastivi uspijo ostvarit svoj zli naum!?


Image Hosted by ImageShack.us



Molitva blaženom Stepincu


Gospodine, Bože naš,

Ti si blaženom Alojziju Stepincu

dao milost čvrsto vjerovati u Isusa Krista

i spremnost trpjeti za njega

sve do mučeničke smrti.


Pomozi nam slijediti njegov primjer

i njegov nauk da bismo ljubili Krista

kako ga je on ljubio i služiti Crkvi

kako joj je on služio sve do

darivanja vlastitog života za nju.



Njegova živa vjera u Isusa Krista

i postojana ljubav prema Crkvi

neka nas učvrste u borbama života

na putu vječnoga spasenja.

(Po njegovom zagovoru udijeli mi milost...)


Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

jedna betevi mala počast junaku iz domovinskog rata...

subota , 07.02.2009.

da se je marko babić borijo u enobeju na strani partizana ne sumnjam ni zerce da bi svako dite na brdovitom balkanu znalo za njega i njegove podvige. a vako, pošto se je pokojni marko borijo za neodvisnu i slobodnu rvacku zemlju, za njega nije čujo niko osin ko se šnjime borijo ili je štagod priko iternjeta o njemu proštijo.
zaboravijo san spomenut one sudce u den agu. i oni su za njega čuli i u librin zasiguro njegovo ime i bezime vlomasteron crnin podcrtali.
jer kad mi u našemu narodu ne cinimo junake ka štaj marko, blaškić, norac, zadro, pauk, gotovina, ademi....i stotine neznani junaka....undak ji se u den agu site i "spomencu" in dodile!
oni šta prirano u nebo odoše, ostaše brez ikakvog priznanja....

e da tome ne bude tako ispiva san ovu skromnu pismicu u čast potroskoga sina kojoga su mnogi krstili najvećin junakon u stolitnoj rvackoj povisti.
znan da bi kogod drugi i vičniji to bolje od mene napravijo, pa ovo morete računat ka niki pokušaj, dobar joli loš.


Image Hosted by ImageShack.us




Potroskom junaku

Pukovniku Marku Babiću, junaku s Trpinjske ceste
šta svojon rukon uništi četrnajest dušmanski tenkova



Nuder puče, šta ću ti sad kaz'ti
dobijo san od srca ovlasti:

U Potravlju, selu Cetinskome
počast dajen sinu junačkome,
Potroska je rodila ga mate'
čujte ovo koji to ne znate!
Babić Marko, junak Vukovara
borijo se suprotiv barbara
borijo se srcon pradidova
napravijo groblje od tenkova!
Četrnajest sam je uništijo
od dušmana Trpinju branijo!


Nažalost je dušman brojan bijo
i teknikon grad je pokorijo…
Tri miseca sa zemlje i zraka
orili su po gradu junaka,
naposlitku, ušli su u njega
avetinje paklenoga stijega…
Krv nevina potekla je tada
ruševina ostala od grada,
jedvo Marko sačuvaše glavu
izbigaše tragediju pravu…
Borijo se sve do kraja rata
do slobode, u zemlji Rvata..

Prijatelji rekli su za njega
da je častan, i to prije svega,
da je 'rabar ka šta niko nije,
da mu ponos u žilama bije…
I taki je pukovnikon posta,
domovini dao je podosta,
a za sebe nije tijo ništa,
ponos Marko ne minja za išta!
Tuđman mu je dava mirovinu
prisidničku, dobru imovinu,
odreka se, ko da je to šala:
"Prisidniče, nalipša van fala!"
Ter je Marko nastavijo radit,
svojin rukon samog sebe ranit,
ne triba mu za poštenje plaća
kad on zemlji samo njezno vraća!
Mnogi su ga prozivali ludin,
pokatkada i sam mu se čudin,
ali on nije sa ovoga svita
tako reci, ako te ko pita!

I Gospod je sve to dobro znao,
pa je Marka zarana prizvao,
u nebu mu pripravijo dvore,
za glavu mu isplejo lovore,
jer je Marko ispunijo zavit:
domovinu časno će obranit!

*
i zaradi svega tojoga šta je marko učinijo za nas,
zajno sa zadron i drugin našin 'rabrin vitezovin,
ja za njega i sve koji više snami nisu,
sviću palin,
a vami pridraga braćo rvacka,
o našome marku iznova besidin:


U Potravlju, selu Cetinskome
počast dajen sinu junačkome,
Potroska je rodila ga mate'
čujte ovo koji to ne znate!
Babić Marko, junak Vukovara
borijo se suprotiv barbara
borijo se srcon pradidova
napravijo groblje od tenkova!
Četrnajest sam je uništijo
od dušmana Trpinju branijo!


I.G.



fala van zlatni vitezovi !

nedjelja , 01.02.2009.


Image Hosted by ImageShack.us


bogu fala, a ne morskoj vili, naši vitezovi su u junačkome boju još jeanput pokazali svimon u rvackoj kako se bori "za narod svoj".
da je bijo zdrav balić i džonba spreman a sudci kako bog zapovida morebit da bi se i zlaton okitili.
vako su nas ovi sa svi strana svita skupljeni vrancuzi za zdlaku nadvisili.
nismo zaradi toga priviše žalosni ali malo jesmo. ostaće nan svejedno u nasliđe nova vrjunska ekipa vitezova i velke rukometne arene za koje će dežurni prigovarači reć da nan nisu tribale jer su druge stvari potribnije. prigovaralo se da nan ni svitski kup na sljemenu nije triba, a sada se svi šnjime ponosimo.
sljeme su nan znojon i krvlju darovali kraljica janica i kralj ivica, a arene veliki lino i njegovi zlatni vitezovi.
fala in na tomu.


pe-es:
želijo bi osrca da nan naša stolotenisačica sandra paović šta prije primakne (ozdravi!) poslin teške prometne nesriće u vrancuskoj kad je teško ozliđena! gospa jon sinjska na pomoći bila!

šatelitski dokazi: bukara potročanin!

četvrtak , 29.01.2009.


puton našeg šatelita skojin je naš bukara uspostavijo veze dobili smo dvi nove slije koje bacaju novo svitlo na slučaj bukara i daju mu skroz novu dimenžiju!
slije su živi i valjani dokaz prid svekolikon javnosti da je naš bukara punopravni gradjanin sela potravlja te ga se ka takvog ima poštivati u miri koja dolikuje takome građaninu!


Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us


sve one sumnje iskazane na ovome blogu u pogledu njegova statusa, a koje san i sam izrazijo, proglašavan ništavnin i pravno neutemeljenim.

od danas i za svagda vridi slideće:
bukara je potročanin, cvitković....i dok je vika i babića briga tako će vazda i ostat!

svi koji imaju štagod u rukavu a suprotiv iznešeni činjonica neka te arđumente sada izvuku i obznane narodu.

ako niko nema, potvrđujen virodostojnost bukarina statusa i službeno ga proglašavan - potročaninon!


pe-es:
kume bukarin međugorski, čujen li to tvoj uzdah olakšanja poradi iznešeni fakata?!

zadnja poruka iz međugorja: zaljubite se u vični život!

evo san sa bloga našog prijatelja iz međgorja skinijo poruku šta nan je gospa šalje po vidilici mariji dvajst prvoga ovoga miseca. tijo bi da i čitatelji na vome blogu pročitaju šta je poručila. prije svega bi volijo da to moji potročani pročitaju a unda i svi drugi koje duv božji nanese navu stranicu.
evo gospine poruke, nije duga ni kumplicirana pa je svaki stvor božji more tudumit i u dilo provest:

Image Hosted by ImageShack.us


s bloga glasa međugorskoga izvadijo san nikoliko redaka šta ji je urednik u podužome članjku napisa:

".....Moramo priznati da je Marija u Međugorju, ispunjena svjetlošću Duha istine, mnoge probudila iz pospanosti i učmalosti, da je obnovila ljepotu vjere, da je svijetom proširila evangelizatorski duh, da je mnoge raspršene ovčice vratila u Isusovo stado, da je ozdravljujućim melemom preporodila duše i tijela, da nam je ponovno otkrila snagu molitve, ljepotu Euharistijskog klanjanja i čašćenje križa Gospodinova. Zato nam je toliko puta i ponovila da se nije umorila i da se nikada neće umoriti jer su u pitanju životi njezine dječice...."




iz šatelita poutrawnik...

ponedjeljak , 26.01.2009.

Image Hosted by ImageShack.us

uvi čas mi je prispila slika s našega šatelita poutrawnik šta je štacioniran niki dvista kilometara u zdraku povr naše dalmatinjske zagore.
namina toga šatelita je da prati kud se sve kreću potroski ljudi i ako se koji od nji izgubi i zaluta ulivo, da sve učini da ga se svrne jer bi moga zalutat u dubokoj magli ki nike guske šta ji je u zemane spominja veliki stipica radich.
bogu vala, dosad nije bilo veći tervencija po tome pitanju jer se naši ljudi dobro orintiraju i ne mogu se lako izgubit dočin u daljini čuju zvono s kakve crikve.
tako se šatelit poutrawnik pokaza ka skroz naskroz promašena vesticija i sve mi se čini da ćemo ga uvo vrime nadolazeće resecije minjat za vagun jabuka ili ličkizi kunpira.

(poutrawnik - naziv za potravlje zabilježen u starin zemljopisnin karton)


pe.es.
zaboravijo san napomenit da je u bilome kružiću moj kućerak u donjin krčinon...



.........................................................


ovo su dani ponosa i slave....večeras je ivica potvrdijo da je najbolji skijaš na svitu, a naši dični rukometaši će isto to potvrdit za koji dan....fala in od srca šta nas vako uveseljavaju.....




novi libar: rat za duše naše dice - m.o'brien

četvrtak , 22.01.2009.

Image Hosted by ImageShack.us


ko je majkl obrajen i šta znamo o njemu? znamo da piše debele knjige, da je iz kanade i da voli rvacki narod i da mu je toji narod čudo puta bijo inšpiracija za njegove romane.
evo se počela prodavat nova knjiga otoga velikoga pisca. knjiga nosi na sebi naslov "rat za duše naše dice".
ja ću je siguro kupit, a kad je pročitan unda ću van reć kakva je. sami naslov već nan govori u kakvom vrimenu živimo i kako oko nas ima puno zala šta se zaliću na našu dičicu.

od urednika katolčkog časopisa šta se zove mi, san dobijo mejl u kojome je ponuda zatu knjigu i mala slija di se vidi kako ona izgleda po danu. a ako kontate da će van u ničemu pomoć i ako ste od čitanja tute doli van je broj televuna i otres, pa naručite.
ništa vas ja ne nagovaran.



Image Hosted by ImageShack.us



NOVA KNJIGA
(14X21) meki uvez 234 str
CIJENA: 100,00 + poštarina za dostavu
NARUDŽBE: trecidan@trecidan.hr
098/ 9600 917


IZ SADRŽAJA:

SMRTNI NEPRIJATELJ MOJE DJECE *NOVA NEPISMENOST * INVAZIJA NA MAŠTU * SIMBOLIKA OKULTNOG * PAPA BENEDIKT I HARRY POTTER * O TOLKIENU * RAZMIŠLJANJA O INTERNETU * SAVJETI ZABRINUTOJ MAJCI * BUDUĆNOST, PARANOJA I «STRIČEK» WALT * HOĆE LI LJEPOTA SPASITI SVIJET? * KAKO ČUTI RIJEČI ISTINE * ČEDNOST U KULTURI BESRAMNOSTI






evo nikoliko redova o našome piscu:

Michael D. O'Brien, poznati suvremeni katolički pisac, esejist i slikar rođen je 1948. godine u Ontariu u Kanadi. Urednik je «Nazareth Journala», katoličkog obiteljskog časopisa i autor brojnih knjiga koje su prevedene na razne jezike, uključujući i hrvatski.


a tute je i nikoliko ulomaka iz nikoga itervuja šta ga je da za katolčku novisku genciju u bosni. toji su mi ulomci bili nako najzamljiviji pa san ji ja spomoću nikolko klikova mišon primistijo navi blog da i vi to morete pročitat a ne samo braća u bosni. eto san i navejo oklen mi pa je pravda zadovoljena.


slidi itervuj s piscon:


-----------

Možete li nam reći kako nastaje jedno Vaše djelo?

Pišem intuitivno i izbjegavam mehaničku konstrukciju. Radije nastojim surađivati s milošću Božjom. Kako se priča počinje graditi u mojoj mašti, tako odmah zapisujem na papir. Kasnije ju onda pažljivo uređujem. Pisanje je težak posao koji zahtijeva strogu disciplinu. Ne mogu samo imati umijeće ili samo inspiraciju. Mora postojati oboje. Molitva i sakramentalni život poboljšavaju taj proces. Mnogo vremena posvećujem molitvi dok radim na nekoj knjizi. Svaki dan molim Duha Svetoga da mi podari inspiraciju za taj dan. Tako dok sam pisao roman „Otok svijeta" molio sam se bl. Alojziju Stepincu, a i mnogi Hrvati su molili za mene.

Gdje nalazite inspiraciju za pisanje?

Inspiracija mi gotovo uvijek dođe dok se molim i dok razgovaram s Bogom, iako često u tom trenutku uopće ne mislim na pisanje. To se najčešće događa nakon blagovanja Euharistije. Mislim da je to tako jer u tim trenutcima moj um je utišan, a moje srce i duša su otvoreni te mogu primiti milosne darove.

Možete li nam reći koliko Vaša osobna vjera utječe na vaš rad?

Meni osobno vjera je temelj svemu. Ona je više od intelektualnog prihvaćanja doktrine. Uz to prihvaćanje doktrine, Isus zahtijeva od nas promjenu naše cjelokupne osobnosti, uključujući srce, um, dušu, duhovni život i kreativne darove.

Sva Vaša djela sadrže iskustvo duboke ljudske patnje, ali istovremeno nose i poruku ljubavi i nade. Možete li to malo prokomentirati?

Patnja nas stavlja na kušnju. Sve vrste kušnje prisutne su svuda oko nas, a na nama je da odaberemo. Možemo odabrati ostajanje u tami i očaju ili možemo upraviti svoj pogled u veličanstvene probodene ruke koje nas pokušavaju zagrliti. Ljudi veoma trebaju živog Isusa koji čezne da mu dođemo, da otvorimo svoje srce Njemu. On je Ljubav sama. Ali, ljubav se nikada ne nameće. Ona poziva.


-------------------------------------------------

pe.es.

ovo mi je uvik začudno bilo: ispo svake piščove slike bi pisalo da je pisac OBRIEN, štabise reklo da je obrijan ponašku, a on, brate mili, zabradatijo koda nije ni čujo za žilet!?

ko radi uvoj državi? i zašta san ja živčan?

utorak , 20.01.2009.

Image Hosted by ImageShack.us




šume ti bukove, pa ti se još pitaš zašta san ja živčan???

gledaj vako:
u našoj rvackoj po štatistici šta su je napravili umni ljudi žive neto 4.437.460 čeljadi.
otoga broja ima bit oko 1.300.000 šta su u penziji i rane mačke i golubove.
ostaje undak niki 3.137.460 čeljadi šta moraju sve posle napravit!
ako odbijemo 1.150 000 drčine i školaraca, i niki 350 000 študenata
ostaje brat bratu 1.637.460 !!!
tute je po nikoj računici oko 450.000 šta su prez posla na birou rada i cirka 1.200 000 službenika koji jedva da štagod radu.
ostaje nan daklen 87.460 čeljadi.

80.000 ji je u vojsci na službovanju.

a 7.458 ji leži u pržunu.

prema tomen, ostaju samo dva siromaja koji vas posa moraju napravit!

TI i MOJA MALEŠNOST!

a šta ti pobogu radiš? sidiš tute prid konpanjutoron, kradeš bogu dane i čitaš svakojake brezumnosti!

nije onda čudo da san ja jedini koji nešta radim uvoj državi !


--------------------------------------------------------
nisan ovu pričicu ja izmislijo vego san je takođe dobijo poštom. ja san je samo priveo na naški jezik jerbo mi književni rvacki nije materinji.
a ni ne mislin da ja jedini radin uvoj državi. prije će bit da san oni šta sidi prid konpanjutoron i svašta čita.
i piše....


katolčka nicijativa: krunicon proti antikristu!

subota , 17.01.2009.

evo jedne privažne katolčke nicijative šta son je danas dobijo majliranin puton od jednoga prijatelja. njomen se pozivlju sve dobronamirne katoličke božije duše da stanu zajno s krunicon suprotiva unuku veleštovane avričke vračare koji je namirijo brezbožnin zakonon učinit ono šta je u zemane učinijo nesritni erod kad je da poklat nevinu dičicu sotin da bi ovi pokolj bijo još iljadu puta masovniji štono bise reklo genjocid.
pomolimo se daklen nebeskoj majki da se tako šta ne dogodi da prosvitli i samoga obmanu i njegovo izabrano društvo i tako i njimon pomogne da ne okrvave ruke vego da u poniznosti prid jedinin bogon služe svome narodu.

molite daklen i daće van se, tražite i siguro ćete nać, tako je govorijo oni koji je put i istina i život.






evo te nicijative:



Dragi prijatelji,

Barack Obama kreće.



Mi koji smo sumnjali u ono najgore sada zorno možemo tomu i svjedočiti.

http://www.youtube.com/watch?v=uUl99id2SvM
http://exposingliberallies.blogspot.com/2008/11/michelle-obama-angry-about-partial.html
http://www.jillstanek.com/


Danas sam primio ovaj mail koji na žalost kasni, ali uz Božju pomoć za djelovanje i molitvu uvijek ima vremena. Ovo su prevažne stvari koje se ne zbivaju „negdje tamo u Americi".

Na našu veliku žalost Hrvatska će „sutra" kao članica NATO-a, na ovaj ili onaj način biti prisiljena prihvatiti i ovakve zakone.

Sve je uvijek i samo pitanje vremena.

Mi nažalost nemamo političare koji bi vodili Hrvatsku politiku. Naši političari provode politiku svjetskih centara moći i istu apliciraju, bez obzira na moguće užasne posljedice, na našu zemlju, na naše obitelji i na djecu našu.

Ako se protivite abortusu onda se loše vijesti pojavljuju na obzorju.

Za vas koji ne znate, the Freedom of Choice Act (FOCA) – „Akt Sloboda izbora" – pripravan je za potpisivanje ukoliko prođe 21-22 Siječnja 2009. godine u Kongresu SAD.

FOCA je naredno bolesno poglavlje u knjizi abortusa.

Ako postane zakon onda će sva ograničenja u svezi abortusa biti ukinuta što će rezultirati slijedećim:

1) Od svih bolnica, uključujući Katoličke bolnice, zahtjevati će se da obavljaju abortuse na zahtjev. Ako se ovo dogodi Biskupi tvrde da će zatvoriti sve Katoličke bolnice. A to je više od 30% svih bolnica u SAD.

2) „Partial Birth" abortusi postati će legalni i bez ograničenja

http://en.wikipedia.org/wiki/Partial_birth_abortion#.22Partial-birth_abortion.22

3) Svi američki porezni obveznici financirat će abortuse

4) Više ne će biti potrebno obavjestiti roditelje o abortusu

5) Broj abortusa će se povećati za minimalno 100,000 godišnje



Možda je najvažnije što će vlada sada imati kontrolu nad pitanjem abortusa. To bi moglo rezultirati budućim amandmanima koji bi zakonski prisilili žene na abortus u određenim situacijama (silovanje, djeca s Down sindromom, itd) i moglo bi čak regulirati koliko djece bi ženi bilo dopušteno imati. Nepotrebno je govoriti da je ova informacija uznemirujuća, ali je nažalost istinita.

Kao Katolici, kao Kršćani, kao bilo tko tko je protiv ubijanja nevine djece, mi moramo ustati kao jedan. Mi moramo zaustaviti ovaj užasni akt prije nego što postane zakon.

Plan: Izmoliti novenu (9 dana molitve) uz post počevši od 11. siječnja. Za Katolike, neka to bude krunica s nakanom zustavljanja FOCE. Za ne-Katolike ohrabrujem vas molite svoje najsnažnije molitve s istim nakanama, također tijekom devet uzastopnih dana. Nadajmo se da će se ovo razgranati i procvjetati i postati globalni napor s maksimalnim učinkom.

Malo nam je vremena preostalo zato moramo djelovati brzo.

Samo učinite tri stvari:

1) Proslijedite ovo pismo petorici (ili više) ljudi

2) Učinite to tijekom tri dana ili u kraćem roku

3) Započnite novenu 11-og Siječnja i molite devet dana uzastopno i molim vas postite najmanje dva dana tijekom novene



Zapamtite da je s Bogom sve moguće i da je moć molitve neosporna. Ukoliko ste protiv besmislenog ubijanja bespomoćne djece onda je sada vrijeme za nešto učiniti u svezi toga.

Neka vas sve Bog blagoslovi!


Neovisno što se „kasni" s datumom početka molitve – molite,

pa makar i jedan dan.

Bitna je nakana i iskrenost vaše molitve.

od janice do ante

utorak , 13.01.2009.

malo vas zna da je ćaća od snižne kraljice janice iz splita i da je svoju janicu često dopeljava na naše elitno skijalište u blizini orlovi stina.
tute je janica ostvarila svoje prve pobide i osvojila prve bukove medalje koje i dan danas čuva u svojoj vitrini.
ko se još ne sića medjunarodnoga prvenstva rvacke za limače "orlove stine 88." kad je janica (na sliki dolika) s velikon prednosti pobidila isprid potroske kraljice anđe prološčić te se u pobidničkom zanosu odskijala nizbrdo sve do rvatačkog polja...i da nije smirila u traktor bila bi upala u cetinu.
poslin je rekla "ne znam kaj je bilo, valjda su mi kočnice otkazale...". novinari su to razumili ka šalu, ali je činjenica da organizator nije najbolje ogradijo stazu te se sirota janica nije mogla zaustaviti....


Image Hosted by ImageShack.us
janica se "pelja" - uslikano na "orlove stine cup-u", 1988.g.



danas više nema skijaške staze na orlovin stinon, ali se zato na jednoj maloj zaravni naša mladež zabavlja vozeći se na motoriziranin vozilin....
mi smo se davno vozili u plastičnin vrićon nizastranu, a u vriću bi nakljukali slame.
a viš ti ovo danas.....to su čudesa šta se to novoga ižinjalo..a najskoli ovi mali ante od kanajeta šta ga je slika ujtila (dolika)....a ko je to šnjime?...ko je da je, u avustriju mu ne triba ić.....
a ko da je tamo bolji snjig?!


Image Hosted by ImageShack.us
uslikano odnikidan (obe je uslika votoante)



biž od bunara!

subota , 10.01.2009.


isponaše stare kuće je bunar saziđan devestodvajstišeste godine šta znači da je čudo stariji i od mene. kad nije bilo ovog vodovuda otale smo zajićali vodu za pit i za pojit blago. a blagu smo ulivali u korito. unda je u kužini vavik kraj pozora staja sić s vodon i u njemu kacijola kojetijo pit.
mi dica nismo se smili naginjat u bunar iz sada dobro poznati razluga a unda su nan govorili da je to stoga štaj unutra nika baba čudovište šta nas oće uvuć k sebi u bunar. dabome da smo virovali u te priče. a ko nebi.
...ma isto smo se naginjali.




Image Hosted by ImageShack.us





Baba Roga


U našom bunaru plaši
jena crna Baba Roga!
U dubokoj vodi ladnoj
njezina je, kapas, loga.

Mate viče: - Pojišće vas,
ne iđite dico blizu!
Kad se nagnen priko krune
niskosti mi trnjci lizu!

Mogla bi me povuć lako
prez sindžira u dubinu
ka štaj niko dite, litos
na Bitelću il Ruminu

U meni je straja više
negli vami priznat mogu…
I dalje se ja naginjen,
oću prvi vidit Rogu!

Turijo san sić sa vodon
da je udre zlu, po glavi
Siguro je sada ljuta,
čeka vakat da se javi!

Baba Roga dicu voli
rado izist za užinu
mene neće, jer već bižin
kod matere u kužinu!

I.G.





loga - brlog, konačište
sić - kanta za vodu
sindžir – lanac
turijo – gurnuo
vakat – pravi čas
trnjci – trnci
kapas – čini mi se
niskosti – niz leđa





kupite cetinska vrila

četvrtak , 08.01.2009.

Image Hosted by ImageShack.us

mislav cvitković




"Oj, gusle moje, drvo javorovo,
Vaše vrime nije još gotovo!
Pradidu sam obećao svome:
Cvilit ćete na kolinu mome
Dok života j' otvorena špina
Na vas neće pasti mi prašina!
Gospe Sinjska, od milosti budi,
Um, istinost, u meni probudi
Da ti pivan iz srca i duše
Dok se usta moja ne osuše!"
......itd.



Mislav Cvitković, Cetinska Vrila (Glas ogranka Matice Hrvatske - Sinj), br.32, "Pisma Božiću"



ovo gori je bijo samo uvod, falospiv guslon javorovin, prije nego li je pisnik u desetercu odguslijo najlipši falospiv sinu božijemu šta se u štalici rodijo od divice marije.
na kraju dugog epa pisnik se očitova i u pogledu današnjoga ispraznog slavljenja božića kada je svitu prišnije izvanjsko kićenje i obilje vego duovna radost i čistoća koju dite božije svimon nudi...

pa govori:



...
"Svaka kuća svitli, sve se kiti
Po borićin zlatne vise niti
Sve u srebru i šarenu sjaju
Ko u Semiramidinu Gaju!
Slušaj šta ti star Guslare piva
Ako lažen, ne bilo me živa:
Šta je više izvanjskog Božića
Manja j' srića u dubini žića..."



u novome broju od cetinjski vrila koje koštaju ravno dvajest kuna, a broju 58 stranica (u knjižari na pijaci se more kupit i kijosku kod bivšoga doma mladi), osim bukarine pisme božiću i moje priče o karakondžuli morete pročitat i mnoge napise iz povisti i kulture cetinske krajine. tamokare su još pisani trag ostavili i miljenko buljac, velimir borković, tonko maroević, božo žigo, moja učiteljca iz rvackog milica dalbello i drugi.
čitajte cetinjska vrila, jer kako reče dični kikaš u noj seriji, na samrti: napijte se vode studene!




šta još znamo o potroskom "guslaru" cvitkoviću?

između niki 5 iljada ljudi, školaraca iz ciloga svita, izabran je među 15 najbolji u poznavanju grčkog jezika i kulture tako da mu je i grčki prisidnik osobno uručijo posebnu nagradu zaradi toga!


eto, znaju za njega i u staroj grčkoj....






šta libri pišu o našoj župi...

nedjelja , 04.01.2009.

malo san gugla po iternjetu tražeć štagod nova o potravlju i nabasa na stranicu od naše nabiskupije. evo kako su oni ubilužili u libre povist naše župe....

POTRAVLJE

Župa Svetog Filipa i Jakova apostola


Image Hosted by ImageShack.us
na slici je naš župnik pra jakov dževrnja viro (to je moja slika, nije od biskupa...)



Župa je dobila ime po srednjovjekovnoj tvrđavi Travnik, koja se spominje 1433. godine. Selo ispod tvrđave dobilo je ime Podtravnik ili današnje Potravlje. Ovaj je kraj bio naseljen još za Ilira. Kršćanstvo se ovdje rano pojavilo, o čemu govore ostaci starokršćanske bazilike s grobovima na lokalitetu Grudine.

Župa obuhvaća tri sela: Potravlje, Maljkovo i Satrić, koja su naseljena novim stanovništvom krajem 17. stoljeća koje je doselilo pod vodstvom franjevaca iz Hercegovine. Narod je poslije Drugog svjetskog rata ostao bez plodnih zemalja uz Cetinu koje je potopilo jezero za hidrocentralu Peruču.

Župa je 90% zapaljena i uništena od četnika u Domovinskom ratu. Osim kuća, zapaljene su i dvije škole i sve crkve. To se događalo u rujnu i listopadu 1991., kada je narod napustio svoje kuće i otišao u izbjeglištvo.



Crkve

Župna crkva Svetoga Filipa i Jakova nalazi se u Potravlju. Sagrađena je 1774. godine. Crkva je više puta bila popravljana. Crkva je od četnika granatirana i oštećena. Obnovljena je 1999. godine.

Područna crkva Svetog Josipa u Maljkovu sagrađena je 1913. godine. Na mjestu današnje crkve postojala je stara kapela Sv. Josipa, koja se spominje 1787. godine.

Područna crkva Imena Isusova sagrađena je od mještana Satrića 1939. godine. Četnici su crkvu demolirali i iznutra zapalili, a kipove Srca Isusova i Srca Marijina razbili

Kapela Svetog Paškala nalazi se kod župne kuće, a služi za svakodnevne potrebe župnika. Sagrađena je 1967. Četnici su kapelu 1991. godine demolirali, a svetohranište i križ na oltaru razbili.



Groblja

U župi su četiri groblja. Najveće i najstarije je kod župne crkve u Potravlju. Zbog nedovoljnog prostora u starom groblju kod crkve u novije je vrijeme nešto dalje od crkve podignuto novo groblje.
Za mještane Maljkova podignuto je groblje kod crkve Svetog Josipa.
Kod crkve Imena Isusova podignuto je groblje za stanovnike sela Satrića.


sritna nova godina

srijeda , 31.12.2008.


dragi moj svitu, završi se i ova godina, a nova šta nan ima doć za koju uru nikako neće bit dobra, kažu oni šta držu uzde od ove primile nan države.
ako jin je virovat, naše krave će obamršat i neće davat noliko mlika kolko su dosad davale, vego manje.....
ja tome ništa nevirujen vego mislin, u boga se uzdajuć, da će svitu bit još i bolje jerbo će svit bit šparniji i razumniji...neće se trošit na skupe kredite i lusuz već na pametne stvari....a valjalo bi štagod i proizvest iz silnoga dobra na kojemu počiva naša lipa domovina...
zato, nebojmo se, držmo se boga, matere crkve i razuma šta nan ga udili pa će sve bit ko u pismi.


Image Hosted by ImageShack.us



a evo i jednoga upitnika za koji vas molim da odgovorite šta vas se traži, pa da vidimo kakva je zapravo bila 2008.:





Image Hosted by ImageShack.us



slike: votoante (papageno)

badnjo veče

petak , 26.12.2008.


braćo moja i sestre, siguro ste napunili dobro i srca i želuce u ove dane ali ne znan kolko vas se oko badnjaka ugrijalo...
evo, baba moja, maša, i ove godine na badnjo veče je poškropila kuću sveton vodicon, pridmolila i kosti stolitne pri vatri ugrijala, a nije bila sama...
ja nisan bijo doli, a drago mi uvik bilo unit badnjake izvanka na ognjište i povikat "dobro van došla badnja veče!", a čeljad bi meni uglas "i s tobon zajno!"
ki da je juče bilo.....a nije.

Image Hosted by ImageShack.us
votoante

najveći dar

utorak , 23.12.2008.

znamo da sveti nikola ne donosi darove, da ne postoji ni did mraz kao ni did božićnjak...ali ništa zato:
najveći dar s neba silazi među nas!
zovu ga put istina i život.
zovu ga i spasitelj.
i otkupitelj.
mnogi ga zovu prijateljem i bratom.
on sve nas tako zove.

on je bog.
zapravo maleni bog, ditešce.
božić.

neka sve vas blagoslovi koji ovo čitate, a i vaše bližnje.
jer to je najveći dar.



Image Hosted by ImageShack.us


ako ste dokoni nudin van jednu kratku božićnu pričicu za dicu i odrasle a kojon san pokuša dočarat božić onih koji ga ne slave u obilju, a možda su zaslužili.



BOŽIĆNA PRIČA


"Najljepši osmijeh" (2005.)



U sivom i siromašnom predgrađu našeg glavnog grada živjela je u staroj, trošnoj kućici, jedva preživljavajući, obitelj Malčić.
Mama Marija je bila vrijedna i brižna majka za svoje troje dječice. Prala je i «peglala» po cio dan «podrapanu» dječju odjeću, jer druge, novije, nisu ni imali. Kuhala je kad se imalo što za kuhati, pričala im priče za laku noć kad od gladi ne bi mogli zaspati. Njih četvero, živjelo je mjesec dana od tatine malene invalidske mirovine, a mama se nije nigdje mogla zaposliti. Jedva da su imali za kruh i mlijeko, vreću krumpira i pokoju glavicu kupusa. Slatkiše, djeca mjesecima nisu vidjela...Najstariji sin, osmogodišnji Josip, često bi ponavljao kako je «sve bilo bolje kad je tata bio s njima.»


Image Hosted by ImageShack.us



A tate Slavka već dvije godine nije bilo s njima. On je bio hrvatski branitelj i jedva je preživio domovinski rat. Bio je triput ranjavan i dobio puno odlikovanja od samog predsjednika republike. Eno ih, gle, još vise na ispucalom i vlažnom zidu pored slike Majke Božje Bistričke! Tatu su ,ipak, jedne večeri stričeki policajci odveli u bijelom kombiju, jer je zbog strašnih ratnih snova koji su ga godinama mučili bacio pravu bombu u dvorište, jer je mislio da dolaze neprijateljski tenkovi. Srećom, nitko nije bio vani, jer je bila ponoć i petnaest. Tata je od tada na liječenju u jednoj bolnici na nekom dalmatinskom otoku, a mama je nedavno rekla da je tati napokon bolje i da bi za koji mjesec mogao biti s njima. Oni su se svake večeri za to molili Majci Božjoj. Šestogodišnja Ana i petogodišnji Marko su za tatu već pripremili poklone. Nacrtali su mu slastičarnu «Kaktus» u kojoj su prije dvije godine svi zajedno jeli kolače. Marko je još nacrtao susjedova psa Frenkija koji je volio tatu i kojem je tata uvijek bacao kosti kada bi nedjeljom za ručak jeli pečeno pile.
Danas je u obitelji Malčić poseban dan. Ne, nije nikome od njih rođendan, pa i da jest, osim mamine «puse» ionako ništa drugo ne bi mogli dobiti. Da, danas je blagdan Svetog Nikole, Nikolinje! A sveti Nikola nije bio tako siromašan kao njihova mama, on je barem bio bogat slatkišima, a to djeca najviše vole. Josip je jučer u školi čuo da nekoj djeci Sveti Nikola donosi još bolje darove, poput mobitela, auta na daljinski, kompjutora..i štošta drugo. Mama mu je na to rekla da su to obične gluposti , jer kako bi sve to uopće moglo stati u malene dječje čizmice?!
Njih troje bi vjerovatno dobili i bolje darove ove godine da su imali više od jednog para plavih čizmica koje su prije bile Josipove, pa Anine, a sada ih nosi Marko. Našli su u njima svatko po sedam raznobojnih Kiki bombona, po jednu čokoladicu Životinjskog carstva, te po jednu lizalicu. U čokoladicama su bile i sličice životinja, ali od tri sličice koje su dobili, dvije su bile iste. Tako su imali dvije jegulje i šišmiša. Mama im je kasnije objašnjavala da jegulje nisu zmije već zmijolike, neotrovne ribe, a da šišmiš ne šiša miševe i da spava viseći naopačke.
Sve u svemu, djeca su bila zadovoljna s darovima iako je Ana željela lutku kao u Klare iz susjedstva, a Marko «auto-džip kao u Leovog tate «kaj ima puno penez»....jedino Josip nije rekao što želi, a mama je bila sigurna da zna Josipovu želju. Dok su sinoć molili krunicu za tatino ozdravljenje i povratak, Josip je usred molitve zastao jer ga je u grlu gušila tuga za tatom. Mama je znala da ga tata jako voli, a i on tatu. Danas se, iako je uvijek bio miran dječak, u školi potukao s dvojicom dečki koji su mu govorili «di ti je tata, jel lovi bijele miševe..?»
Josip je zato imao razbijenu usnu, ali nije mu bilo žao što je dobio batine, jer bi se za tatu borio i protiv petorice, već mu je bilo žao što je sve to vidjela djevojčica Sanja i njene prijateljice.
No, nisu mu se rugale kad su ga dečki ostavili krvave usne i pobjegli. Sanja mu je čak dala papirnatu maramicu da zaustavi krv. Tada je slučajno dotakao njezinu ruku i pogledi su im se susreli.... Odjednom ga je prestalo boljeti i nasmiješio se. I Sanja se nasmiješila njemu.
Cijela iduća dva tjedna je razmišljao samo o tom «osmjehu».
Zaključio je na kraju, da je Sanjin topli osmjeh na Top listi najdražih osmjeha, na odličnom trećem mjestu, odmah iza mamina i tatina osmjeha.



Image Hosted by ImageShack.us




Dok je večeras sa mamom, Anom i Markom pomagao kititi bor za sutrašnji Božić, pitao je mamu: « Jel` se sjećaš, mama, kad je tata, pretprošlog Božića pričal` kak` mu je pesek Frenki našel novčanik kaj je bil izgubil, a u njem je bila samo slikica Majke Božje Bistričke i samo dvajst lipica? Sjećaš se kak` se samo smijal cijelu večer?» – pitao je mamu. Ona ga začuđeno pogleda i upita: «Da, sine, ali zakaj me to sad pitaš?» Josip se malo zbuni, pa ipak upita: «Ali, ne znam kaj mu je to tak bilo smiješno. Znaš li ti, možda, mama?»
Mama se tada nasmiješi i odgovori: «Smiješno je to, kaj je večer prije rekel da ak` i ne budemo imali dovoljno penez za život, Majka Božja Bistrička će uvijek biti s nama! I eto, ostal` je bez ono malo penez kaj je imal, jer su mu ih lopovi pobrali, al` sliku Majke Božje je dobil natrag..ha, ha...jel` sad raz`meš čem` se tata smijal?»
Josip je kimnuo glavom kao da je razumio, al od svega, bilo mu je ipak, najvažnije što se tata onako slatko smijao.
Zaključio je u sebi, tatin je osmjeh na prvom mjestu!
Mama ga je malo čudno pogledala kao da je osjetila o čemu njezin Josip razmišlja.
Ona je pak razmišljala o sutrašnjem danu. Znala je da djeca ujutro očekuju slatkiše pod borom ili se barem nadaju da će ih biti, a ona nije znala kako da ih pribavi jer se već bila zadužila u trgovini i bilo ju je sram moliti trgovkinju za novu odgodu plaćanja...
Zato je cijele noći u krevetu prebirala krunicu i molila se Majci Božjoj Bistričkoj da joj pomogne u ovoj situaciji. Poslije molitve mirno je zaspala. Ta, uvjerila se toliko puta da molitva pomaže i nije bilo razloga da tako ne bude i ovaj put.
Ujutro ju je probudio Frenkijev lavež i kloparanje vlaka koji se zaustavio u naselju. Nije ni slutila da joj Majka Božja šalje odgovor baš tim vlakom!
Odlučila je izmoliti jutarnju molitvu prije nego se ustane i možda pođe u trgovinu zamoliti trgovkinju vrećicu-dvije bombona na dug. I baš je bila pri kraju molitve kad začuje neki šum kao da netko otključava ulazna vrata...Pomisli da su to sigurno lopovi, mada kod njih nemaju što ukrasti jer su i previše siromašni.
Čula je korake kako tiho idu hodnikom i ulaze u kuhinju. Čula je još neke čudne šumove i na kraju se iznenadi kad začuje kako su lampice na boru u kuhinji počele svirati «Zvončići...zvončići...» . «Lopovi su sigurno uključili lampice da vide jesu li ispravne, pa će ih onda ukrasti!» - pomisli mama. Te lampice je kupio njezin muž Slavkec prije nego su ga odveli i bile su najvrijednija stvar koju su imali. Osim toga, djeca su se jako veselila tim lampicama i zato nikako ne smije dopustiti da ih lopovi odnesu. - zaključi mama u sebi. Tada brzo navuče kućnu haljinu i hrabro jurne u kuhinju da se goloruka suprostavi lopovima.
Čim je otvorila vrata i zakoračila u kuhinju dvije snažne ruke je ščepaše oko ramena. Dah joj zastade natrenutak, a onda promuca, u blagom šoku: «Slav..ko!» Bio je to njezin dragi muž! «Marija!» - progovori on i još je jače stisnu u zagrljaj i onda skupa tiho zajecaše od radosti u to božićno jutro.
Na vratima se tada pojavi Josip te jurne tati u zagrljaj, sav izvan sebe od sreće. Za jedanaest i pol sekundi i Ana i Marko su se već vješali tati oko vrata. Poslije je Ana ispod bora pronašla lutku poput Klarine, a Marko se veselio svom malom autu-džipu kakav je imao i Leov tata, samo je ovaj bio crven, a Leov siv.
Josip pod borom nije pronašao ništa, jer nije niti tražio. On je sjedio kraj tate na starom kauču i uživao u njegovom zagrljaju i najljepšem osmjehu na svijetu. Mama je u sebi zahvaljivala Majci Božjoj , a Frenkijev je veseli lavež zasigurno već probudio cijelo naselje. Lampice na njihovom boru su i dalje svirale onu istu božićnu melodiju: «Zvončići, zvončići, zvone cijelu noć...»




KRAJ


Zaustavimo blasfemiju Božića!!!

subota , 20.12.2008.


Image Hosted by ImageShack.us



Poštovani,

nakon velikog broja upita danas krećemo s novom email peticijom –
građanska inicijativa "Zaustavimo blasfemiju Božića",
usmjerenom na Red Bull TV reklamu koja ismijava Svetu obitelj i rođenje Isusovo, te se vrti na svim TV programima u Hrvatskoj.


Tražimo da se zbog povrede vjerskih osjećaja žurno makne ta reklama sa svih televizija. Ista reklama je zabranjena u Italiji prošle godine.

Bojkotirajmo proizvode Red Bulla.


Kako:

kliknite na www.glas-koncila.hr/tvreklama Napišite svoje ime, email i kliknite 'pošalji'.
Vaše pismo istodobno dobiju: 1. Red Bull Adria doo, 2. Agencija za elektroničke medije, 3. HTV vodstvo, 4. RTL Televizija vodstvo, 5. NOVA TV vodstvo.


ŠALJITE OVAJ EMAIL NA ŠTO VIŠE ADRESA!


Službeni email akcije:
zastitimo.bozic@gmail.com


U ime inicijative:

Mr.sc. Stjepo Bartulica
Mr.sc. Vice J. Batarelo
Nedjeljko Pintarić (uključen za inicijativu «Zaustavimo blasfemiju Božića»)

***Reklama Red Bull se može vidjeti na You Tube. Engleski: ( http://www.youtube.com/watch?v=yB9B4pMw8zc ), češkom(?) (http://www.youtube.com/watch?v=K8qmLOkr7B0 ) te talijanskom: (http://www.youtube.com/watch?v=sMB1Fwad6rI ). Još nema na hrvatskom na You Tube.





Jako duhovito, zar ne?

Posljednji Hrvat - priča iz skore budućnosti (I.G.2006.)

ponedjeljak , 15.12.2008.

Godina je 2206.

Jozo Boduljak, 97-godišnji starac iz malog mjestašca Vinalić, u Dalmatinskoj zagori, kraj Vrlike, bio je posljednji živući Hrvat, na ovim prostorima!
No, nije on to znao. Kao i njegov otac i djed, i on je živio pomalo čudnim životom za današnje vrijeme. Po cijele dane, provodio je u prirodi, po šumovitim obrancima planine Dinare i skupljao ljekovite trave, dok je u blizini svoje kamene kuće, imao je dvadeset košnica s pčelama. Televizor i ostala eloktronička čuda, prestao je upotrebljavati, još prije 25 godina, kada mu se, teško oboljela, supruga Mara, preselila u vječnost.
Sinova nije imao, pa je tako živio sam na neveliku imanju. Njegove tri kćeri, Ljubica, Ruža i Neda su sada već bake, po godinama, ali ne žive u Hrvatskoj, jer Ružica se udala za Talijana, Neda za Njemca, a Ljubica je od Boga pozvana, otišla živjeti u samostan, negdje u Portugalu.
Ruža i Neda hrvatskog muža nisu mogle pronaći, jer Hrvata u Hrvatskoj, tada, skoro da i nije ni bilo!? A danas ih, osim Joze, više i nema!
Jer, hrvatski je narod izumro, nestao s lica zemlje! Kako to strašno zvuči!
Sva sela su već desetljećima opustošena, nema gotovo nikoga. Samo su stare zidine i poneka napola osušena voćka govorile o tome da je tu nekada bilo života.


Image Hosted by ImageShack.us



A gradovi su još živjeli. Bili su napučeni strancima koji su ovdje pristigli iz svih krajeva svijeta. No, ponajviše je bilo onih iz susjednih zemalja.
Sva upotrebljiva, nekad hrvatska imovina, bila je sada njihova. Turizam je na obali trajao neprekidno, i ljeti i zimi, jer takve ljepote, još uvijek, nadaleko nema.
Hrvatska rudna bogatstva iscrpljivala su se do maksimuma. Iako je «Lijepa naša» još uvijek bila lijepa, stotine autoputeva kojim je bila išarana uzduž i poprijeko prijetili su njezinu uništenju i devastaciji. Divlje životinje su također nestale bez traga, a nije bilo ni domaćih, osim onih koje su se uzgajale za potrebe industrije.
«Ujedinjena vojska zapada», stvorila je ovdje na desetke vojnih baza koje su vrvjele od neobuzdane mladeži, svih boja kože.
Granice, ove nekad vrlo lijepe i ponosne državice, skoro da i nisu postojale. Otkako je prije dva stoljeća primljena u članstvo «ujedinjenih evropskih zemalja» , otad su i granice prestale postojati. Tu je dolazio tko je i kada htio, kupovao zemljišta i zgrade, pa i cijela naselja. Hrvatski otoci i obala su bili poseban mamac za strance. Za samo jedno desetljeće, sve je već bilo razdijeljeno! Hrvati su sve prodavali, ali ne zbog toga da bi se obogatili, već zato što to nisu imali komu ostaviti. Jer, djece nisu imali...
A «istočnjaci» s kraja svijeta, s «čoporima» djece i šatorom pod rukom, brzo su se snašli u «obećanoj zemlji hrvatskoj».
Jozo Boduljak, da se vratimo opet njemu, posljednji živući Hrvat, sjedio je danas, u ovo toplo kasnolipanjsko jutro, pred svojim skromnim domom, u hladu smokve i promatrao visoke vrhove Dinare.
Pio je čaj s medom i razmišljao o tome, kako samoća u starosti nije nimalo ugodna. Navrati tu, doduše, poneki stranac, raspitujući se za njegovo ljekovito bilje, ali Jozo nije znao engleski, tek nešto njemački, tako da je jedva uspjevao razumijeti potrebe stranaca.
Hrvatski jezik, u Hrvatskoj, nitko nije govorio, a moglo ga se naći samo još na nadgrobnim spomenicima. Knjige više nitko nije ni čitao, a ljudi su umjesto knjiga, pod rukom znali nositi, jedino, malena prijenosna računala....
A svećenici? Zar, oni kroz tisućljeće nisu bili najvjerniji promicatelj nacionalne baštine, poglavito hrvatskog jezika i....
Nije bilo svećenika! I crkve su, gotovo sve, bile odavna zatvorene ili pretvorene u muzeje, mjesta gdje su stranci djeci govorili kako su se ovdje nekadašnji «Croati» molili svom Bogu, nedjeljom....
A ako bi dijete pitalo gdje su sada ti «Croati»...tate, stranci, bi, s podsmjehom, odgovarale: «Pa, kod Boga, svoga!»
Ipak, bili bi u krivu, jer Jozo Boduljak, sin Ivana i Nade rođ. Pripužić
, još je udisao sveti hrvatski zrak!
Sjedio je u hladu smokve, kako rekoh, pio čaj s medom i čitao džepni kalendar. «Da, da, daaa... «– povlađivao je Jozo samom sebi na «starom» hrvatskom jeziku. «Danas je, Dan hrvatske državnosti, 25. lipanj, 2206.!»
Naravno, da se nije slavio taj dan, niti ga je imao tko slaviti, međutim Jozi je to bilo itekako važno! Njegov šukundjed Stipan, je 1991. godine poginuo u Kijevu, u uniformi Zbora hrvatske narodne garde, braneći svoju obitelj i domovinu od «bizantskih» osvajača!
Stipanova obitelj je tada od prvog hrvatskog predsjednika dobila i odlikovanje, Spomenicu domovinskog rata!
Jozo, kao da se i sam toga sjetio, zaputi se sporim i tromim staračkim korakom do ulaza u kuću. Nakon par minuta, vrati se natrag pod smokvu, ali sa «komadom mjeda» u rukama. Bilo je to odlikovanje njegova šukundjeda Stipana! Jozo je bio jako ponosan na to odlikovanje koje su mu preci sačuvali, a on ga nema komu dati! Možda praunucima u Italiji i Njemačkoj? Ne, to bi oni brzo bacili u smeće...
Drhtavim rukama, Jozo prihvati kopču na medalji i prisloni ga na lijevu strane svoje sive majice, negdje baš iznad srca... i zakvači je.
Nekoliko puta je pogladi dlanom, kao da ni sam ne vjeruje...jer nikad do sada nije ju nosio. Ali, danas je bio poseban dan, Dan hrvatske državnosti,
dan kada su Jozini preci proglasili, a kasnije krvlju izvojevali, svoju vlastitu državu!
Bio je to malen, ali ponosan i hrabar narod, narod vjeran Bogu i Istini, narod koji se znao žrtvovati za svoju djecu, unuke i nova pokoljenja...bio je to narod koji je volio svoje i poštivao tuđe, narod kojeg je i Svevišnji silno uzljubio, a poslije...Što je bilo s tim narodom?


Image Hosted by ImageShack.us


Ni samom Jozi nije bilo posve jasno što se dogodilo s njegovim narodom.
Njegov najbliži susjed je iz Vijetnama i uzgaja piliće, a do njega Kinez koji ima maleni pogon za izradu ukrasnih predmeta....
U obližnjem gradiću Vrlici, puno je muslimanskog i arapskog življa..ali Hrvata nema. U Sinju su pretežno Albanci i Romi, a u Splitu Nijemci i Talijani.. U Zagrebu Austrijanci, Nijemci, Mađari, Kinezi....U Pulu sve sami Talijani i Slovenci...I opet, nigdje nijednog Hrvata...osim Joze.
Kako se dogodilo to uništenje, naroda koji je za sebe smatrao da je od Boga izabran?
Jozu je sve to kroz desetljeća mučilo, ali je hrabro živio s tim, čitao Bibliju svaki dan, pod smokvom krunicu molio i sjećao se neprežaljene, pokojne supruge Mare, koja mu je na umoru rekla «Jozo, ja odo` gorika u nebo, tamoka su svi naši...a, ti izduraj kol`ko moš` tute, e, ćeri će te podikad obać`..»
Jozi su te riječi ostale u živom sjećanju, kao da je jučer bilo, a ne prije dvadeset i pet godina... A kćeri...nisu ga «obašle» ni Nijemica Neda , ni Talijanka Ružica, već, samo jednom, najstarija, časna sestra Ljubica, koja je bila u nekom strogom redu,u Portugalu, te je mogla otići kući svakih dvadeset godina, na tjedan dana.
I tih sedam dana su Jozi u živom sjećanju. Ljubica je jedva znala pokoju hrvatsku riječ, tako da su se tih sedam dana uglavnom smješkali jedno drugom i pokazivali rukama ono što su htjeli reći.
Suze mu navru na oči, uvijek kad se sjeti Ljubičina pozdrava, kad je odlazila, misleći kako se više sigurno neće vidjeti: «Adijo ćaća!», rekla je, kratko.
Jozo je i sada nadlanicom brisao oči, jer se toga ponovno sjetio.
A onda mu u pogled padne na medalju od šukundjeda, koju je bio okačio o majicu, te pomisli: «Eh, baš sam ja neka junačina s medaljom, a plačem kao dijete...moj šukundjed, hrvatski vitez, sigurno ne bi plakao!» Reče to, značajno se nakašlje, da pročisti grlo, te usiljeno razvedri lice.
«Iako mojih sunarodnjaka više nema, ja ću se boriti do zadnjeg daha sa ovim surovim životom..neću klonuti...kao što nije ni moj šukundjed!» - prisegnu starac držeći ruku na medalji, na srcu.
Tri dana kasnije, njegov daljnji susjed Xi Jao Min, dovezao se džipom do njegove kuće da ga zamoli za lijek protiv upale prostate. Baš se bio spremio kako da mu rukama objasni što točno treba, kad opazi starca Jozu, gdje leži nepomično na zemlji. Kinez dotrča do tijela, nešto promrmlja na materinjem, kad vidje da je Jozo već duže mrtav, a onda se okrene i žurno pohita u auto i nestade, potom u daljini.
U hladu stare smokve, na kamenom popločanom podu, ostao je ležati starac Jozo, posljednji Hrvat koji je ikada živio!
Na drvenom stolu, pčele su se skupljale na ostacima čaja s medom kojeg je pokojni Jozo sam spravljao.
Nekoliko sati kasnije, mrtvozornik Enver Hadžipašić iz Vrlike koji je došao utvrditi smrt, nemalo se iznenadi kad vidje da pokojnik u desnoj šaci, na lijevoj strani prsiju, negdje na srcu, drži čvrsto, mrtvački, komad metala, nalik na .....
Vi to znate, dragi čitatelji, ali siroti Enver kako bi znao......i kako bi znao itko drugi koji se tada kraj njega našao..?!
Vi znadete, dobro, i da je Jozo umro junački, za domovinu, kao i njegov šukundjed Stipan, i znadete da je pravi Hrvat i domoljub i bogoljub..i čovjek! Vi to znadete, al nitko tko se tada kraj njega našao, ponavljam, ne zna ništa o tome!
I Jozo je sada «gorika ne nebu, di su svi njegovi...», od supruge Mare do šukundjeda Stjepana i dalje...
Umro je kao posljednji Hrvat!

Image Hosted by ImageShack.us


Ali, vratimo se časkom, dvije stotine godina unazad, u 2006.– tu godinu i recimo «kao jedan», da je to sve bio, «samo užasno ružan san, koji ne želimo sanjati, a kamoli doživjeti, niti mi, niti naša djeca, niti itko poslije.»
Iako.... demografski pokazatelji, neumitno i statistički surovo, upravo takve stvari predskazuju!
Zato, sjetimo se sada naših predaka i njihove junački prolivene krvi za slobodu i život novih naraštaja, te ne dajmo da ona bude uzaludna.
Toliko im dugujemo! Živimo, dakle, ovaj život koji nam je sa slobodom darovan i stvarajmo novi i ljepši, u miru i ljubavi....
Ali, nemojmo nikada zaboraviti, ali baš nikada, onu krv hrvatskih mučenika, koja je bila sjeme svega što danas imamo!
Jer, možda ćete baš Vi, ili Vaše dijete ili unuk ili praunuk..doživjeti tu «čast», da budete posljednji Hrvat!
Ne dao Bog!

Kraj


potrosko blago

subota , 13.12.2008.

kad san prolitos bijo na velikoj izložbi u klovića dvorin (neš ti dvora, samo gole zidine iznutra) o dalmatinskoj zagori, vidijo san svaki čuda tute.
kameni glava od carova kolko oš. i šlemova za glavu i mačova i kopalja, i odora svakojaki, ženskoga nakita i ukrasa......a sve staro po milijun godina!!!dobro, nije baš tolko, al nikoliko stotina je. il šta bi moja baba rekla: "petnajststotina"! e tolko je to staro. a međutin čudesin i nikoliko stvari šta ji je lopata u potravlju iskopala.
e to je meni važno bilo.
pa san ja to i uslika.


Image Hosted by ImageShack.us
ulomak pluteja ranokršćanske crkve iz potravlja
plutej= plutej je, kao što je poznato, dio ograde prezbiterija koja je omeđivala sveti prostor oltara



Image Hosted by ImageShack.us
kapitel ranokršćanske crkve iz potravlja, 5.-6.stoljeće

saziđana kapelca u novom groblju

srijeda , 10.12.2008.

bogu vala, i novo će groblje dobit svoju crikvu.
zapravo je to kapelca koja će zlata vridit našome puku u različitin prigodon. neću ji sad nabrajat, ali moran reć da ni ne mogu iskazat svu svoju radost zaradi toje činjonice.
a još kad bi se malo uredilo okolo grobnica i same kapelce. kabi se bolje poravnalo i posijala trava, pa pokosilo, pa malo cvića, pa još dikoje stablo usadilo....
al neka, daće dragi bog, biće svega..........samo čeljad nek nan sačuva...

Image Hosted by ImageShack.us
votoante

ukleto drvo

subota , 06.12.2008.

na svitu ima svakakvoga drveća. to i sami znate. ima ji svaki oblika, visine i širine. pa, jopet, uvik nikako sliče jedno drugome ka kinez kinezu, napriliku. ali vako drvo ki ovo na sliki na kojo je votoante nabasrlja tražeć umitničku spiraciju, tako se ne viđa svaki dan!
i kad se čovik malo bolje zagleda unj koda vidi tragove nikog davnog proklestva.....
kada se to trevilo i jeli se zapravo i trevilo nećemo znat nikada. ako je tako bilo unda bi se dalo zaključit da je i tute kod nas, u blizini, bila nika sodoma i gomora i da su se oni koji su se bižeći prid njezinin uništenjen, osvrnuli i - u drvo pritvorili!
a more bit da je ovo samo moja vantazija....


Image Hosted by ImageShack.us

uslika: Votoante iliti Papageno




ta kupanja davna...

subota , 29.11.2008.

ako je ovo lito davno minulo i stotinu se jezera iz ovoga jednog, perućkog, otada priko brane, niz cetinu izlilo u more, u mome sićanju, lito i sva ona lipa i radosna kupanja nikako ne otiču iston brzinon...
posebno ona davna, iz ditinjstva, kad nam je jezero bila najveća litnja radost, bilo za kupanje, bilo za pecanje..
ali, ne bi ja sad o pecanju...


Image Hosted by ImageShack.us




Na jezero

Niz Dočiće marširaju
po petoro..
Babići, Prološčići
Cvitkovići
dva-tri Kunca
Krčinari
Jure Vicin i Bešlići...


Šta se čeka, iđen i ja
po šugoman
mali šampun
u kesici, vini
dal od breze
il koprve...
u vodi se lipo pini


Niz Dočiće, bos po čičkin
i kamenjin
ima cakla..
šta to škodi?!
kad mrluši
svakud cmilje
i kad grabiš vrcon vodi


U Titlića Dragi vika
čudo dice
po kamenjin
s obe bande
niko pliva
niko skače
niko pita: „ko more odavde?“


Kamen velik, povr glave
niko nesmi
ja se javljan
da uvatin slavu:
„Čekaj da se
doli spušćen
pa skačen na glavu!“


Kad san ja na kamen stao
i ugleda
vodu mrku
i duboku jako,
odma nama
ja san saša
pobiga san, nisan plako!

I.G.




mali ričnik:

caklo-staklo
škodi-šteti
šugoman-ručnik
pini-pjeni
vini-fini
mrluši-miriše
cmilje-smilje
grabiti-žustro koračati
vrcon-pravo
čudo-puno
bande-strane
saša-sišao









vratijo se šarac

petak , 28.11.2008.

ja ne znan kolko na priliku konj more durat, al ovi šarac šta mi ga brat uslika u vrličkoj okolici je vini oni iz moje pisme, balade o njemu! e da ga naš did sad more vidit! otra bi suze šta su mu niz obraze potekle, stavijo kapu naglavu i potapša ga po bedrima.....šarac bi zadovoljno zarza i na konjskome jeziku reka "..i meni je drago šta te vidin!"

Image Hosted by ImageShack.us
votoante

Udruga GROZD poziva: Potpišimo peticiju!!!

četvrtak , 20.11.2008.

U prosincu ove, 2008. godine obilježava se 60. godišnjica donošenja Opće deklaracije o ljudskim pravima
Ujedinjenih naroda. Brojna prava iz te deklaracije, a koja su sukladna vjerskim vrijednostima, često se na
razne načine ugrožavaju.

Primjerice:

• Iako je tom deklaracijom svima zajamčeno pravo na život, danas je u svijetu prisutno mnogo nasilja i
ubojstava te se radi mnogo pobačaja.
• Iako je deklaracijom pravo na sklapanje braka i osnivanje obitelji povjereno muškarcu i ženi, danas se
to pravo želi dati i istospolnim zajednicama.

• Iako roditelji imaju pravo odlučivati o odgoju i obrazovanju svoje djece, oni koji su protiv obitelji žele
roditeljima oduzeti to pravo i iskoristiti školu da bi odgajali djecu drugačije nego bi to željeli roditelji.


Image Hosted by ImageShack.us



Stoga Vas pozivamo da se svojim potpisom pridružite akciji koju je povodom spomenute obljetnice pokrenuo
Europski forum za ljudska prava i obitelj.

Peticija će se sa skupljenim potpisima iz svih europskih država
zajedno prezentirati na Općoj skupštini UN-a u New Yorku, u Europskom parlamentu i u Vijeću Europe.

Također, rezultati akcije u Hrvatskoj bit će predstavljeni hrvatskim državnim vlastima i javnosti.

Hvala svima koji će na ovaj način pridonijeti boljoj budućnosti Hrvatske i Europe!
(više informacija o akciji na: www.potpisujemdeklaraciju.org)


MEĐUNARODNI POZIV NA ZAŠTITU PRAVA I DOSTOJANSTVA
LJUDSKE OSOBE I OBITELJI

Mi, građani država članica Ujedinjenih naroda, u ovoj godini kada slavimo 60. obljetnicu Opće
deklaracije o ljudskim pravima, koju je usvojila i proglasila Opća skupština UN-a rezolucijom 217
A (III) od 10. prosinca 1948. godine, podsjećamo:

• da je Opća deklaracija o ljudskim pravima zajednička tekovina svih naroda i država,
• da ljudska prava, dostojanstvo, sloboda, jednakost, solidarnost i pravda čine duhovnu i moralnu
baštinu na kojoj se temelji savez naroda,
te naglašavamo da moramo posvetiti primjerenu pozornost:

1. pravu na život svakog ljudskog bića, od začeća do prirodne smrti, pri čemu svako
dijete ima pravo biti začeto, rođeno i odgajano unutar obitelji koja se temelji na braku
između žene i muškarca, a predstavlja prirodnu i temeljnu društvenu jedinicu,

2. pravu na odgoj i obrazovanje u skladu s odlukom roditelja, koji imaju prioritetno
i temeljno pravo izabrati vrstu odgoja i obrazovanja koje će dobiti njihovo dijete.

Stoga pozivamo sve vlade da pravilno tumače Opću deklaraciju o ljudskim pravima i osiguraju da:

Čl. 3 ................Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.

Čl.16.st.1 ........Punoljetni muškarci i žene imaju pravo na sklapanje braka i osnivanje obitelji
bez ikakvih ograničenja glede rase, nacionalnosti ili vjere.

Čl.16.st.3. .......Obitelj je temeljna i prirodna društvena jedinica, i ima pravo na zaštitu društva i
države.

Čl.25.st.2 ........Materinstvu i djetinjstvu pripada posebna skrb i pomoć.

Čl.26.st.2 ........Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru odgoja i obrazovanja za svoju djecu.



Koordinator za područje Splitsko-makarske nadbiskupije:
Željana Lažeta, mob. 098/1699-310
split@potpisujemdeklaraciju.org

Koordinator za područje Šibenske biskupije:
Hrvoje Zekanović, mob. 098/848-745
sibenik@potpisujemdeklaraciju.org


O GROZDU:

Udrugu građana GLAS RODITELJA ZA DJECU – GROZD osnovala je 2006. godine skupina roditelja s ciljem unaprjeđivanja kvalitete odgoja djece i poboljšanja položaja obitelji u suvremenom dinamičnom društvu. Roditelji danas često nemaju dovoljno slobodnog vremena za angažiraniji odgoj u samoj obitelji, a često nemaju nikakav utjecaj na odgoj njihove djece u izvanobiteljskom prostoru. Zbog toga najviše trpe djeca koja nerijetko dobivaju zbunjujuće poruke i različite odgojne poticaje u odnosu na temeljnu roditeljsku pouku. Svoj udjel u odgoju preuzimaju predškolske i školske ustanove, ali ni one često ne uspijevaju uskladiti svoje odgojne sadržaje s onima koje dijete prima u obitelji. Sve snažniji i nekontroliraniji utjecaj na odgoj djece imaju i mediji, a posebno se to vidi u nametanju konzumističkih trendova, oponašanja virtualnog života raznih glazbenih i filmskih idola. I na kraju, spirala neodgovornog ponašanja doživljava svoj vrhunac u prostoru kojega zovemo «ulicom», gdje najsnažniji utjecaj na ponašanje imaju sama djeca i mladi međusobno....

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.